BijeliGolub ponovo (ne)leti 875 – KOINCIDENCIJA ZAOSTALE KOLUMNE
A nije “namještaljka” i čekalo ovih dana uručenje Godi š nje nagrade Društva pisaca BiH Semezdinu Mehmedinoviću za Mali roman o tišini.
Piše Sead Hambiralović
Sa završetkom sezone na Slanim jezerima planiran je završetak mini serijala – preporuka knjiga za plaže a koje uz noćne lampe iz tuzlanske Narodne i univerzitetske biblioteke Derviš Sušić. Dade se još lijepog vremena, taman dopade ovaj roman koji je mogao i ovako i onako. A na Gornjem slapu sva zgoda, tek poneko nakratko ili uspne do samog vrha. “S kamenom za pod glavu” mogao sam čitati natanane uz blagodetni šum slane vode (pisano o novoj atrakciji, pa kako je kao “suvenir” nestao i nakon nekoliko dana vraćen tik iza lijeve podzide. Moguće kamera snimila, ili neko “tom” rekao: vrati, daj ne budali.., op.a).
NOVI ISKORAK: Manje više oko pitanja “prve” umjetnosti zna se, a nagrađeni pisac je otišao korak dalje i veli: I sada mislim da je kiparstvo prva umjetnost; čovjek je najprije oblikovao luk i strijelu, a onda u pećini naslikao lovca sa lukom i strijelom. Osim toga kiparski princip prisutan je u svakom obliku kreacije. I šta ja sada radim? Bilježim sitnice bez reda, onako kako ih se sjećam, a poslije ću odbacivati suvišak i popravljati zašto povjerujem da je vrijedno zadržavanja. Odbacivanje je suština stvaranja. Nakon što se odbaci suvišna masa, odvajaš suvišak sve dok ne dođeš do željene forme (Mali roman o tišini, Semezdin Mehmedinović, bosanski pisac, reditelj i urednik časopisa).
Moglo nadovezati i ono moje koliko sam zapeo oko gole Kupačice postavljene na Panonici iznad prvog jezera. Valjalo se prvo “izboriti” da se makne ona bijela ogradica koja je sputavala njenu slobodu . Sa pedagoške strane dobro postupio oko scene kako dječačić plačući nije želio uslikati mamu koja je zagrlila bronzani kip. Svi ostali OK – od onog momka, biće da je od Puračića, preko Fb želio pohvali raji, do onog para vremešnih novosadskih penzionera. Prošle sezone uokolo zasađene lavande – moje favorit cvijeće i sve je došlo na svoje.
Svojevrsna je atrakcija – ušlo u priču knjige o ovom popularnom turističkom kompleksu i napokon ispravljena greška oko imena autora, više na linku na kraju. A sa novom knjigom Kadrije Hodžića Tajna slike oslobođenje Tuzle , koju iz više razloga još nisam stigao pročitati. Prema odličnim recenzijama osvijetljene su neke mnogo veće greške iz davne (h)istorije ovog grada. Koji je imao svoje perjanice i “slobodarsku prošlost”, ali i one druge iz sjene i vazda klackalo na koju će stranu prevagnuti – za interese ove i one, pa i lične sujete. U fokusu jedna od najpoznatijih slika Ismeta Mujezinovića krijući priču o oslobođenju Tuzle 1943. koju gotovo niko ne zna. I šta se zapravo nalazi iza ovog nedavno restauriranog platna impozantne veličine…
Sezona je na Panonici završena, a ujagmilo se još prilično dana lijepog vremena. Ovo je zadnji fotos na Gornjem slapu sa nagrađenim Semezdinovim Malim romanom o tišini. Lijevo je nariktana stranica gdje stoji naslov ISMETOV ATELJE.
DODATNI PRILOZI ISTINI: Bez prejudiciranja su neke moje bitnosti u “tuzlanskoj priči”- interesantnosti je trebalo biti , pogotovo nakon prvih autorskih ukazivanja od 96. , zbog iskrene emocije, nastavilo nakod definitivnog povratka iz Skandinavije. Pa tih dodatih majkinih 49 posto. Pa i očevog imena (51 procenat, mada neki da sam trebao još dodati na njegovu stranu, op.a) a nadošao zašto je nedavna kolumna “Oko” moj, nekadašnji svjetski na portalu Regional.ba dugo na vrhu po čitanosti. Vjerovatno (i) zbog anegdote spočetka teksta o davnom igraču Slobode, a zaposlenom u ondašnjoj Pošti u kojoj je radila i majka… Stajao je u “živom zidu” kada je Okina bomba baš njega zgodila u nezgodno mjesto i spale gaće..! A na tribinama koliko hoćeš djevojaka koje bi dolazile da kibicuju najljepše momke. Ovaj put stigli sa Drine, a Drina je Drina… Naravno, u čaršiji prepričavala se ova nezgoda i izazivalo osmjehe i šale. Prenosilo s koljena na koljeno – posebno doprinijelo čitanosti spominjanje imena davnog predsjednika Tuzle, Saliha Atića, koji je stajao iza nesuđenog “prelaska” u Tuzlu zvorničkog lijevokrilnog bombardera i opštinskog kadrovika …
Ovako ili onako uskoro valjaće dodati neke nove “priloge” rasvjetljavanju uzročno – posljedničnih dešavanja do današnjih dana. (In)direktne lične su prirode, a trebalo opšteg interesa. Prilog da ovaj grad dosegne i izistinski postane regionalni centar, pa i svjetski u ponećemu. Temelj je dobar a uvijek je bilo do ljudi. Pa i ovim burnim (ne)vremenima a vrijeme pokazati na koju će prevaga stranu.
U vezi kolumne:
https://boljatuzla.ba/uzgredbudireceno-ostoja-u-tuzli/
https://regional.ba/bijeli-golub-ponovo-neleti-871-zbog-tajminga-kobajagi-nova-kolumna/
(Preuzimanje dijela ili kompletnog teksta dozvoljeno je uz odobrenje autora / Službeni glasnik BiH broj 63/10 ZAKON O AUTORSKOM I SRODNIM PRAVIMA).
____________________________________
Kolumne i objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju Gljiva Mira – DaBudeBolje – Muzejska postavka Bijeli Golub; Reference osnivača projekta OVDJE . Prenose portali: Bolja Tuzla, Regional i povremeno BHDINFODESK i ŠEHER BANJALUKA u Švedskoj; Fb stranice: BIH DIJASPORA INFODESK i Gljiva Mira; info.gljivamira@gmail.com & dabudebolje@gmail.com Tel:060 33 89 166
Članak BijeliGolub ponovo (ne)leti 875 – KOINCIDENCIJA ZAOSTALE KOLUMNE se prvi put pojavio na Bolja Tuzla .
